Ambrozija spada u biološki agresivnu i u svetu široko rasprostranjenu korovsku biljku sa izrazito alergogenim polenom. Široka rasprostranjenost, produžena sezona polenacije, sa visokom kocentracijom u vazduhu izrazito alergogenog polena, razlog su da je ambrozija danas dospela na listu najopasnijeg aerozagađivača sa nesagledivim posledicama na zdravlje stanovništva. Izloženost polenu ambrozije, neminovno dovodi do preosetljivosti i nastanka alergijskih bolesti disajnih puteva, čija je učestalost poslednjih nekoliko decenija poprimila epidemijski karakter.
Krajem protekle decenije, registrovan je najveći porast učestalosti preosetljjivosti na polen ambrzije koja zahvata skoro trećinu opšte populacije. Zato je polen ambrozije danas postao vodeći uzročnik oboljevanja od alergijskih bolesti disajnih puteva koje se najčešće prezentuju kao:
Respiratornu alergiju izazvanu polenom ambrozije odlikuje ne samo širok spektar ispoljavanja, već i različit stepen težine alergijskih bolesti disajnih puteva. To su bolesnici sa blagim, umereno teškim i sve češće sa teškim simpštomima rinitisa i/ili astme. Najveći deo ovih osoba osim preosetljivosti na polen ambrozije ima i preosetljivost na jedan ili više drugih polena korova, trava i drveća i/ili alergene kućne prašine i pripada kategoriji polisenzibilisanih bolesnika sa značajno narušenim kvalitetom života. Dobar deo ovih bolesnika ispoljava i simptome „oralnog alergijskog sindroma” koji se manifestuje svrabom i peckanjem u ustima, stezanjem u grlu i neretko oticanjem usana, mučninom, povraćanjem, crvenilom po telu, pa i gušenjem. Ove tegobe nastaju kod osoba sa alergijom na polen ambrozije a nakon konzumiranja pojedinih vrsta svežeg voća i povrća. Karakteristične tegobe, sezonski period ispoljavanja i ponavljanja čine lako prepoznatljivom alergiju izazvanu polenom ambrozije. Shodno važećim preporukama, terapija alergijskih bolesti izazvanih polenom ambrozije se zasniva na izbegavanju kontakta i zaštiti od polena ambrozije, primeni odgovarajućih lekova uz permanentnu edukaciju bolesnika. Osnovni cilj lečenja je uspostavljanje kontrole bolesti i popravak izrazito narušenog kvaliteta života obih bolesnika.
Sezonski alergijski konjunktivitis ili sezonsko alergijsko zapaljenje vežnjača, predstavlja jednu od najranijih manifestacija preosetljivosti na polen ambrozije. Bolest se najčešće prezentuje izenenadnom pojavom svraba i crvenila vežnjača praćenih obilnim naletima suzenja ili „vodenim očima“. Tegobe se javljaju iznenada, najčešće krajem jula ili početkom avgusta pri boravku na otvorenom kada polenacija ambrozije naglo raste i kada u okruženju preosetljivih osoba koncentracija polena ambrozije prelazi kritičnu koncentraciju u vazduhu. Direktan kontakt vežnjača preosetljivih osoba sa polenom ambrozije dovodi do razvoja snažne alergijske reakcije, često zahvatajući i rubove očnih kapaka. Intezitet tegoba je najizraženiji ujutro, na otvorenom pri vetrovitom i sunčanom vremenu sa postepenim pogoršanjem pri odmicanju sezone polena korova, uslovljenim porastom koncentracije polena, sve do postizanja maksimalne koncentracije polena ambrozije u vazduhu. Promena vremena, tj. prestanak vetra i pojava kiše kao i prolazak sezone polenacije, uslovljavaju slabljenje i najavljuju postepeno povlačenje tegoba.
Sezonski alergijski rinitis je najčešća respiratorna alergija izazvana polenom ambrozije. Direktan kontakt polena sa sluznicom nozdrva preosetljivih osoba krajem jula ili početkom avgusta, izaziva nagli nastanak kijanja u seriji koje je teško zaustaviti, pojavu obilne vodenaste sekrecije, svrab nozdrva, ušnih kanala a često i ždrela, grla i mekog nepca a potom i tvrdokornu zapušenost nozdrva. Intezitet tegoba sa odmicanjem sezone raste, sve do postizanja maksimalne koncentracije polena a potom postepeno opada sve do potpunog povlačenja na kraju polenacije ambrozije, najčešće krajem oktobra ili u novembru mesecu. Iako je alergijkski rinitis izazvan polenom ambrozije sezonskog karaktera, poslednjih godina, koje odlikuju žarka leta i duge tople jeseni se registruju bolesnici čije tegobe perzistiriju tokom više meseci, čak i preko pola godine.
Izražena preosetljivost na polen ambrozije se sve češće manifestuje udruženim simptomima više alergijskih bolesti kod iste osobe. Istovremena pojava naleta kijanja, obilne vodenaste sekrecije, svraba nozdrva očnih kapaka, suzenja i crvenila u očima a potom i zapušenosti nozdrva, često sa glavoboljom čeone i čeljustne regije kao i u predelu tragusa ukazuju na težak oblik bolesti. Osobe sa navedenim tegobama često imaju i udaljene simptome kao što su: umor, malaksalost, pospanost, bezvoljnost, iscrpljenost. Ovi bolesnici imaju značajno narušen kvalitet života koji se ogleda odsustvom adekvatnog sna i nemogućnosti da obavljaju svakodnevne aktivnosti. Intezitet tegoba kod ovih osoba može biti toliko težak da su često prinuđeni da odsustvuju sa posla ili iz škole. Istovremneo prisustvo ovakvih udruženih simptoma više alergijskih bolesti teškog stepena je pre nekoliko godina, izdvojeno u poseban oblik nazvan “teška hronična alergijska bolest disajn ih puteva”. Ovaj oblik se najčešće sreće kod osoba sa visokim stepenom preosetljivosti na polen ambrozije i/ili kod osoba preosetljivih na više različitih vrsta polena. Kod ovih bolesnika tvrdokorne i izražene tegobe su perzistentnog toka, teško se povlače na primenjenu terapiju ili se uopšte ne povlače i pripisuju se ogromnom porastu koncentracije polena ambrozije u vazduhu u sezoni cvetanja i sve dužem polenacionom periodu ove najopasnije korovske biljke. Sve je veći deo ovih bolesnika koji gubi sezonski i poprima perenijalni karakter disajnih tegoba sa odlikama sezonskog pogoršanja.
Znatan deo ovih bolesnika pored navedenih disajnih tegoba često ispoljava i svrab u usnoj duplji, osećaj peckanja u ustima, teže gutanje, stezanje u grlu, neretko i oticanje usana, crvenilo po telu, mučninu, povraćanje pa čak i gušenje. Navedene tegobe kod bolesnika preosetljivih na polen ambrozije se manifestuju pri konzumiranju svežeg povorća i voća i označavaju oralni alergijski sindrom. Simptomi orlanog alergijskog sindroma posledica su sličnosti polena ambrozije i pojedinih sastojaka odredjenih vrsta voća i povrća i posledične unakrsne preosetljivosti na navedene sastojke. Oralni alergijski sindrom kod osoba preosetljivih na polen ambrozije najčešće se manifestuje posle konnzumiranja svežeg voća kao što su banane, dinja, lubenica i ananas. Medjutim, daleko je veći broj različitog povrća koje izaziva slične tegobe. Najčešće se oralni alergijski sindrom manifestuje posle konzumiranja svežih tikvica, šargarepe, artičoke, paprika, krastavca, peršuna, celera, paradajza i luka.
Sezonski alergijkski rinitis izazvan polenom ambrozije je faktor rizika za razvoj alergijske astme. Dugotrajno prisustvo alergijskog rinitisa koji nije prepoznat ili nije adekvatno lečen, izloženost sve većim koncentracijama polena ambrozije tokom sve dužih sezona polenacije, dodatno povećavaju ovaj rizik i podstiču prirodnu progresiju alergijskog rinitisa u alergijsku bronhijalnu astmu izazvanih polenom ambrozije. Na taj način kod predisponiranih osoba dolazi do nastanka udružene alergijske bolesti disajnih puteva, alergijskog rinitisa i astme. Astma izazvana polenom ambrozije kod bolesnika sa alergijskom rinitisom je najčešće sezonskog karaktera i blagog do umerenog stepena. Međutim, izrazita alergogenost i izloženost visokim, često i ekstremnim koncentracijama polena ambrozije razlog su čestih i iznenadnih pogoršanja disajnih tegoba. Izloženost ekstremno visokim koncentracijama polena ambrozije može izazvati pojavu kašlja, osećaj stezanja i sviranja u grudima i nedostatak vazduha i kod osoba sa alergijskim rinitisom koji nemaju pridruženu astmu. Međutim, razvoj alergijske astme usled preosetljivosti na polen ambrozije kod osoba koje nemaju alergijski rinitis je takođe prisutan.
Prepoznavanje alergijskih bolesti izazvanih polenom ambrozije se zasniva na karakterističnim tegobama i najčešće sezonskom periodu ispoljavanja uz potvrdjivanje odgovarajućim dijagnostičkim testovima. Prisustvo tegoba karakterističnih za alergijski rinitis i/ili astmu kojima se povremeno pridružuju simptomi orlanog alergijskog sindroma kod istih osoba, u sezoni polena korova, jasno postavlja sumnju na postojanje preosetljivosti na polen ambrozije, najpoznatiji, najalergogeniji i najzastupljeniji polen korova. Alergijske bolesti disajnih puteva nastale usled preosetljivosti na polen ambrozije, najčešće imaju sezonski karakter, počinju krajem jula, najizraženije su krajem avgusta i u septembru a povlače se u oktobru i novembru. Međutim, tokom poslednje decenije sve je više bolesnika koji ispoljavaju perenijalne tegobe sa ili bez primetnog pogoršanja u sezoni polena korova. Ovo su najčešće polisenzibilisani bolesnici koji pored preosetljivosti na polen ambrozije ispoljavaju preosetljivost i na druge polene korova, trava, drveća ili alergene iz kućne prasine. U prilog sumnji da su disajne tegobe kod ovih bolesnika izazvane polenom ambrozije ukazuju aerobiološki podaci o visokoj i poslednjih godina sve češće ekstremno visokoj koncentraciji polena korova u vazduhu.
Savremena terapija alergijskih bolesti disajnih puteva usled preosetljivosti na polen ambrozije, zasniva se na opšte usvojenim preporukama za lečenje alergijskog rinitisa i bronhijalne astme. Oslanjajući se na napred navedena dokumenta, osnov savremene terapije alergijskog rinitisa i astme čine: izbegavanje kontakta sa uzročnim alergenima odgovornih za nastanak alergiske bolesti, primena odgovarajućih lekova i edukacija bolesnika. Cilj savremene terapije je kontrola simptoma alergijskih bolesti disajnih puteva ali i kontrola simptoma oralnog alergijskog sindroma. Izbegavanje kontakta sa uzročnim alergenima je opšte prihvaćena strategija za koju je dokazano da ima značajan uticaj na prisustvo i intezitet disajnih tegoba, tok i krajnji ishod alergijskih bolesti disajnih puteva. Izbegavanje kontakta sa polenom ambrozije se ostvaruje opšte prihvaćenim merama za smanjenje izloženosti polenima. Najznačajnije mere u zatvorenim prostorima podrazumevaju korišćenje klima uređaja sa ugrađenim filterom za polen i provetravanje prostorija kasno po podne i noću kada je koncentracija polena najmanja. Međutim, dosadašnje iskustvo pokazuje da sprovođenje navedenih mera u kliničkoj praksi nije dalo očekivane rezulate i njihov domet je sasvim ograničen. Mere za izbegavanje kontakta sa polenom ambrozije na otvorenom prostoru su preventivnog karaktera i usmerene na izradu odgovarajućih kalendara za određene regije i organizaciju aerobiloških servisa za monitoring plena u vazduhu. Cilj ovih mera je blagovremeno izveštavanje preosetljivih osoba ali i zdravstvenih i drugih službi o kritičnim i ukupnim koncentracijama polena ambrozije i drugih polena u vazduhu u sezoni polenacije. Značaj ovih mera je veliki i doprinosi boljoj kontroli simptoma osoba sa alergijskim bolestima disajnih puteva usled preosetljivosti na polen ambrozije i druge polene. Zahvaljujući blagovremenom izveštavanju o predstojećem, očekivanom porastu koncentracije polena ambrozije i drugih polena korova u vazduhu, preosetljive osobe mogu na vreme da se jave lekaru i da blagovremneo započnu sa neophodnim lečenjem. Preteći porast koncentracije polena u vazduhu podstaći će preosetljive osobe da svoje radne i slobodne aktiovnosti takodje prilagode novonastaloj sitauaciji. Ove osobe će blagovremenim uzimanjem propisane terapije pri izlaska na otvoreno, presvlačenjem i tuširanjem nakon povratka sa otvorenog prostora značajno umanjiti kontaminaciju polenom ambrozije i umanjiti intezitet tegoba. U regijama sa ekstremno visokim koncentraciojama polena ambrozije, preosetljivim osobama se savetuje da u kritičnom periodu, otputuju u druge krajeve koji nisu kontaminirani polenom ambrozije i time dodatno doprinesu smanjenju tegoba. Međutim, globalne klimatske promene doprinele su sve većem širenju ove korovske biljke, prolongiranju sezone polenacije i drastičnom porastu koncentracije polena ambrozije u vazduhu. Iz tih razloga, posednjih godina se u svetu ulažu veliki napori na uvođenju mera za eradikaciju i uništavanje ove korovske biljke mehaničkim, hemijskim, biološkim i drugim sredstvima. Osobama koje pored disajnih tegoba ispoljavanju i simptome oralnog alergijskog sindroma se savetuje da izbegavaju konzumiranje sirovog i termički neobradjenog povrća a da izegavaju konzumoiranje kriotičnog voća. Uvodjenje ovih namirnica u ishranu treba sprovoditi prema strogom uputstvu propisanom od strane alergologa ili drugog specijaliste edukovanog za lečenje alergija.
Alergijski rinitis je najznačajnija hronična respiratorna bolest današnjice. Ovakvu neslavnu poziciju alergijski rinitis zauzima zahvaljujući brojnim, važnim i dobro proučenim osobinama. Pre svega to je najučestalija, hronična nezarazna bolest današnjice, koja zahvata približno trećinu opšte populacije. Uticaj alergijskog rinitisa na kvalitet života obolelih je ogroman i iziskuje velike troškove lečenja. Iz tih razloga se svrstava ne samo u zdravstveni već i socijalni problem današnjice.
Često je udružen sa drugim bolestima i ima prirodno progresivan tok koji se odlikuje progresijom u bronhijalnu astmu. U osnovi alergijskog rinitisa je alergijsko zapaljenje nosne sluznice, izazvano direktnim i ponavljanim kontaktom sa alergenima spoljne sredine. Iz tih razloga, alergijski rinitis je hronična bolest. Otkriće alergijskog zapaljenja i prirodne progresije alergijskog rinitisa u astmu, svrstavaju se u najznačajnija otkrića u alergologiji sa kraja XX veka. Ovu hroničnu bolest nosne sluznice odlikuje prisustvo karakterističnih i lako prepoznatljivih simptoma: učestalo kijanje u serijama koje je teško zaustaviti, obilna vodenasta sekrecija iz nozdrva, svrab i zapušenost nozdrva. Osobe sa alergijskim rinitisom često imaju i svrab u grlu, nepcu, ušnim kanalima a u većini slučajeva i svrab, suzenje i crvenilo u očima.
Alergijski rinitis je hronična bolest, čija je učestalost tokom preteklih nekoliko decenija utrostručena i ima tendenciju daljeg porasta. Procenjuje se da danas od alergijskog rinitisa pati preko 500 miliona bolesnika, od kojih skoro polovinu čine deca i adolescenti, ali uz zahvaćenost svih dobnih struktura. Razlozi ovako velikog porasta oboljevanja se pre svega vezuju za naslednu predispoziciju za razvoj alergija uz doprinos brojnih faktora spoljne sredine. Iako se do skora smatralo da su promene u samoj genskoj strukturi osnov za nastanak nasledne predispozicije za razvoj alergija, najnovija ispitivanja pokazuju da su poremećaji u aktivaciji gena i te kako značajniji za nastanak sklonosti za razvoj alergija. Danas je dobro poznato da su navedeni poremećaji u aktivaciji gena, direktna posledica delovanja brojnih i svakodnevnih faktora spoljne okoline. Ako se zna da je proteklih decenija došlo do velikih promena u spoljnom okruženju (porast zagađenja vazduha brojnim polutantima, kao što su smog, toksična isparenja, PM čestice uz permanentni porast koncentracije polena u vazduhu), kao i promena u načinu stanovanja, ishrane i generalno načinu života, onda je sasvim jasno da su navedene promene glavni pokretač ovolikog porasta učestalosti oboljenjavanja od alergijskog rinitisa.
Glavni izazivači alergijskog rinitisa su alergeni poreklom iz polena i kućne prašine. Polen alergogenih biljaka, drveća, trava i korova, spada u najveće biološke zagadjivače vazduha u spoljnom okruženju. U unutrašnjem okruženju tj. u kućnim uslovima, najveći rezervoar alergena je kućna prašina. Najčešći alergeni iz kućne prašine koji izazivaju alergijski rinitis su: grinje, buba švaba, plesni, buđ i epitel kućnih ljubimaca, psa i mačke.
Porast koncentracije alergogenog polena u vazduhu je sezonskog karaktera i pojavljuje se u vreme cvetanja drveća u sezoni februar-april, cvetanja trava u sezoni maj-jul i cvetanja korova u sezoni avgust-novembar. Poslednjih godina registruje se stalni porast koncentracije alergogenog polena u vazduhu i sve duži period polenacije biljaka. Navedene promene u polenaciji alergogenih biljaka drastično utiču na pogoršanje alergijskog rinitisa i to intenziviranjem tegoba i produžavanjem njihovog trajanja. Promene u polenaciji, direktna su posledica globalnih klimatskih promena tj. globalnog pregrevanja usled efekta „staklene bašte“, nastalog preteranim sagorevanjem fosilnih goriva. Sa druge strane, alergeni iz kućne prašine prisutni su u vazduhu kućnog okruženja tokom cele godine. Vodeći uzročnik alergijskog rinitisa iz kućne prašine su grinje, koje imaju ciklično razmnožavanje karakteristično za proleće i jesen i u navediim periodima dovode do karakterističnog inteziviranja simtpoma alergijskog rinitisa.
Tradicionalno se alergijski rinitis deli na sezonski, koji se manifestuje samo u sezoni cvetanja odredjenih biljaka i perenijalni, koji se manifestuje tokom cele godine. Za razliku od ranijih godina, kada je dominirao sezonski alergijski rinitis u jednoj sezoni, bilo proleća, leta ili jeseni, danas se sezonski alergijski rinitis najčešće manifestuje tokom proleća i leta, leta i jeseni ili od proleća do jeseni i zahvata veći deo godine. Perenijalni alergijski rinitis odlikuje prisustvo tegoba tokom cele godine i od ranije je poznato da je najčešće posledica preosetljivosti na alergene poreklom iz kućne prašine. Međutim, tokom poslednje decenije sve je više osoba sa perenijalnim alergijskim rinitisom usled preosetljivosti na različite polene i alergene kućne prašine.
Navedene promene ukazuju da sve više raste broj osoba sa alergijskim rinitisom usled preosetljivosti na više različitih alergena. Ove promene imaju dalekosežne posledice, jer je sve veći i veći broj osoba sa alergijskim rinitisom čije tegobe traju sve duže i duže, neretko tokom većeg dela godine ili tokom cele godine. Ako se pri tome ima u vidu i stalni porast koncentracije polena u vazduhu ali i nemogućnost uklanjanja alergena kućne prašine, onda je jasno da je intezitet tegoba kod ovih bolesnika sve izraženiji. Zato je kvalitet života bolesnika sa alergijskim rinitisom sve manji i manji, a posledice sve veće. Naime, osobe kod kojih se alergijski rinitis manifestuje blagim i kratkotrajnim tegobama koje nemaju uticaja na svakodnevni život tj. spavanje, rad i slobodne aktivnosti, sve je manji i manji. Naprotiv, sve je veći broj osoba sa alergijskim rinitisom čije su tegobe izražene i teške, koje traju tokom većeg dela godine ili tokom cele godine i koje i te kako remete spavanje i svakodnevne aktivnosti. Ove osobe se bude noću, nemaju dobar san, ustaju umorne, često sa glavoboljom i usled toga umanjuju svoje radne sposobnosti i nisu sposobne za slobodne i druge svakodnevne aktivnosti na poslu ili školi. Ove osobe, ne samo da imaju značajno umanjen kvalitet života, već i rizik od daljeg pogoršanja tj. inteziviranja tegoba alergijskog rinitisa sa progresijom u još teži oblik bolesti i veliki rizik za progresijom u bronhijalnu astmu. Ispitivanja su pokazala da osobe sa alergijskim rinitisom, naročito sa izraženim i kontinuiranim tegobama, imaju 3 puta a prema najnovijim studijama čak 7 puta veći rizik da dobiju bronhijalnu astmu od osoba koje nemaju alergijski rinitis. Dakle, alergijski rinitis ne samo da umanjuje kvalitet života obolelih, već predstavlja i faktor rizika za razvoj bronhijalne astme. Razvoj bronhijalne astme kod osoba sa alergijskim rinitisom dovodi do nastanka ujedinjene bolesti disajnih puteva. Ovo je novi termin, koji označava one osebe koje pored alergijskog rinitisa imaju i bronhijalnu astmu. Medjutim, alergiski rinitis često je udružen i sa drugim hroničnim bolestima, medju kojima su najčešće: alergijski konjunktivitis, alergijski sinuzitis i atopijski dermatitis.
Iako su simptomi alergijskog rinitisa lako prepoznatljivi, a opšta saznanja i informisanost o alergijskom rinitisu sve veća i veća, rano prepoznavanje i postavljanje dijagnoze alergijskog rinitisa i dalje su u svakodnevnom životu veliki izazov. Razlog tome leži u činjenici da značajan broj lekara ne priznaje simptome alergijskog rinitisa za bolest. Sa druge strane, značajan broj bolesnika sa alergijskim rinitisom, posle dužeg perioda ne primećuje više svoje simptome alergijskog rinitisa i ne zahteva lečenje. Iz tih razloga, neophodna je stalna edukacija kako lekara iz domova zdrvlja tako i bolesnika sa ukazivanjem na značaj ranog otkrivanja alergijskog rinitisa.
Imajući u vidu epidemijski karakter alergijskog rinitisa i njegov veliki značaj, radna grupa za alergijski rinitis savetuje, prepoznavanje, rano postavljanje dijagnoze i pravovremeno lečenje. Savremena terapija alergijskog rinitisa se zasniva na permanentnoj edukaciji bolesnika, izbegavanju kontakta sa alergenima odgovornim za nastanak alergijskog rinitisa i primeni odgovarajućih lekova. Osnovni cilj lečenja alergijskog rinitisa je kontrola simptoma bolesti, poboljšanje kvaliteta života obolelih ali i smanjenje rizika i sprečavanje progresije alergiskog rinitisa u bronhijalnu astmu.
Literatura:
J Allergy Clin Immunol 2020;145(1):70-80.
NM-RS-2023-5-2457