Za mitohondrije se kaže da su “električne centrale ćelija”. One su ćelijske organele koje su odgovorne za produkciju energije i ćelijsko disanje. U njima se proizvodi Adenozin trifosfat (ATP) koji direktno daje energiju za mišićne kontrakcije. Zato bez mitohondrija nema kretanja. Međutim istraživanja ukazuju da postoji mitohondrijalna disfunkcija u degenerativnim oboljenjima zglobova (osteoartroza), pa čak i da su odgovorne za proces starenja. Zbog ovih naučnih saznanja poslednjih godina je došlo do razvoja Mitohondrijalne medicine kao nove medicinske oblasti.
Mitohondrijalna medicina je relativno nova subspecijalistička disciplina. Prvi pacijent sa mitohondrijalnom bolesti bila je 35-ogodišnja žena sa sindromom hipermetabolizma ne-tireoidnog porekla koji je dijagnostikovan 1962. godine na Institutu Karolinska i Univerzitetu u Stokholmu. Tokom prethodnih 20-ak godina, mitohondrijalna medicina beleži postojan razvoj, unapređujući tehnike kliničke dijagnostike i lečenja mitohondrijalne disfunkcije u različitim primarnim (urođenim) i sekundarnim (stečenim) mitohondrijalnim bolestima. Trenutno se u registru Društva za mitohondrijalnu medicinu nalazi 117 specijalista mitohondrijalne medicine u 35 zemalja sveta.
Bolesti sa sekundarnom mitohondrijalnom disfunkcijom:
- Sindrom hroničnog zamora
- Poremećaj autističnog spektra
- Metaboličke miopatije
- Neurodegenerativne bolesti
- Metabolički sindrom
- Sarkopenija
Pošto trenutno ne postoji nijedan apsolutno pouzdani test za identifikaciju mitohondrijalnih bolesti, važno je sarađivati sa medicinskom ustanovom koja ima stručnost u oblasti mitohondrijalne medicine kako bi se postavila tačna dijagnoza.