Search
Close this search box.

PLUCNA DIFUZIJA

ANALIZA NAŠEG AUTORA

Difuzija je slobodno kretanje molekula gasa sa mesta vece koncentracije na mesto manje koncentracije sa ciljem izjednacavanja pacijalnih pritisaka gasova.

Difuzijski kapacitet predstavlja kolicinu gasa koja ce se difundovati kroz membranu u jednom minutu pri razlici pritisaka od 1mmHg/ml/min.
 
Plucna difuzija predstavlja razmenu gasova kroz alveolokapilarnu membranu.
 
Alveolokapilarnu membranu cine nekoliko slojeva celija, samih alveola sa jedne strane i plucnih kapilara sa druge strane, izmedju kojih se nalazi tanak sloj vezivnog tkiva koji se naziva intersticijum.
 
Difuzija kiseonika i ugljen dioksida u plucima,  odvija se u smeru opadanja njihove koncentracije kroz alveolokapilarnu membranu.
 
Ovaj proces se odigrava jako brzo i ravnoteza oba gasa se uspostavlja za manje od trecine vremena potrebnog za prolazak eritrocita kroz plucnu kapilarnu mrezu.
 
Test difuzijskog kapaciteta (transfer test ili DLCO) daje informacije o funkcionalnom stanju alveolokapilarne membrane. Ovim testom dobijamo podatke o dve komponente difuzijskog kapaciteta. Difuzijskom kapacitetu alveolokapilarne membrane(Dm) i zapremini to jest volumenu kapilarne krvi u plucnoj kapilarnoj mrezi(Vc).
 
Bolesti koje dovode do smanjene vrednosti difuzijskog kapaciteta su :
Panacinusni plucni emfizem.
 
Intersticijumske plucne bolesti
– Intersticijumska plucna fibroza, sarkoidoza i druge.
 
Bolesti krvnih sudova pluca.
 
Odredjivanje kapaciteta difuzije pluca ili transfer faktora meri kapacitet difuzije gasova kroz alveolokapilarnu mebranu. Izvodi se upotrebom indikatornog gasa, a to je ugljen- monoksid(CO), koji ima afinitet za vezivanje sa hemoglobinom u krvi do dvesta puta veci od afiniteta kiseonika. Pacijent udise smesu gasova sa koncentracijom ugljen monoksida od 0,1%. Nakon maksimalnog udaha zadrzava dah u trajanju od oko deset sekundi a nakon toga lagano izdahne. U izdahnutom vazduhu, kod zdrave osobe, nece biti ugljen monoksida, zbog njegove visoke sposobnosti vezivanja za hemoglobin. Ukoliko postoji ostecenje alveolokapilarne membrane a samim tim i difuzijskog kapaciteta, nece doci do potpune difuzije ugljen-monoksida. Sve vrednosti ugljen monoksida, u izdahnutom vazduhu, vece od 20%, smatraju se patoloskim.